Životom smo živjeli

što ne bješe bajka,

al' svate mi spremali

otac mi i majka...

No, rat poče, krvavi,

burno doba došlo.

Umjesto ka proslavi –

ginuti se pošlo...

 

Spasit zemlju Hrvatsku –

domovinu svetu

i branit grudu bratsku,

slamat sudbu kletu...

 

Gorko draga plakala...

Za me nije znala...

Nije me dočekala;

srce drugom dala...

 

Nek' sretna draga bude

s onim koga voli…

A čuvstva moja blude

k ponosu – od boli…

 

Domovino, vječno stoj,

vazda gorda budi!

Dičan sad je sinak tvoj,

svi hrvatski ljudi…

 

Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin