Majka Hrvatska

Niz Dravu do Dunava, ravnicom do Save,
od jadranskih otoka do Panonije stare –
ptica krila skršena prkosno nam bludi
i stoljeć'ma braneć nas – svaku silu sludi...

To Majka je Hrvatska –  i Lijepa i Naša!
Biju srca bratska kud polja je i kraša...
Nebeski odraz – more – škoje, hridi, bira;
s Velebita or'o vreba, oblake dira...

Slavonija ravna – u pjesmi opjevana...
Gorski Kotar, Lika – krasota svima znana...
Banovina, Zagorje, plodna Posavina,
Istra, Srijem i Kordun –  naša su djedovina!

Taj Dubrovnik drevni! Dalmacija vjekovna!
Bukovica, Turopolje – zemlja čarobna!
Podravina, Moslavina – niske su dvije;
Međimurje – hrvatsko i sad je i prije...  

Podunavlje, Baranja – dično ime nose;
slavnom svojom prošlošću s pravom se ponose...
Kopna, mora, rijeka i šuma i zraka –
što Hrvatska ima to nema zemlja svaka...

Složismo se, narode, oko svetog cilja:
zbacit jaram tuđinski da bude nam zbilja... 
Zavjet mi ostvarismo djedova, otaca –
ne dajmo da sjenu nam jal naš na to baca...

Sad uzdajmo se u se – glavu gore, braćo!
Hrvat je slobodu krvcom svojom plać'o...
Možda smo i mali – al' rod nam zato slavan!
Teško da je koji u svijetu nam ravan!

                                   Hrvatin Bunjevčev Slatinjanin