Posedarje '91.
hvala Bogu svi ga dobro znaju.
U njemu sam nika i obika
na svitu je to najlipša slika.
Kad ga gledam sa kršne Brisnice
od radosti mi poigrava srce.
More pini, galebovi kriče,
livadama mladi janjci trče.
To je bila slika i prilika
dok ne krenu banda od četnika.
Sad te gledam Posedarje moje
kako kuće razorene stoje.
Razoriše moje lipo misto
al' još uvik od gamadi je čisto.
Neće gamad po tebi šetati
sve dok se mi zovemo Hrvati!
Tukli su nas sa svih uporišta
hvala Bogu nisu mogli ništa.
Parentići od zelenog hrasta
ta nikad ne zarasta krsta.
Krašićani na čelu sa Grujom,
zovemo ga sada Crnom gujom.
Smilčićani iz svog uporišta
a ni oni nisu mogli ništa.
Došli su nam s donju strana mora
pokušali napad i od mora.
Naši borci na branik su stali
četnicima dalje nisu dali.
Kad vidiše da tu šale nema,
poče banda u bijeg da se sprema.
Ti se ne boj Posedarje moje
dok Hrvati na braniku stoje!
Mi čuvamo svoju rodnu grudu
aoj četnici bit će te na čudu!
Autor pjesme: Nedjeljko Baraba (1957. – 2007.), pripadnik 112. zadarske brigade.
Pjesma napisana: 01.01.1992.g. na straži za doček Nove Godine. Pjesma je čitana za vrijeme rata na nekoliko radijskih postaja te na pogrebu autora, narednika Nedjeljka Barabe 22.10.2007. prije počasnog plotuna. Nedjeljko Baraba sahranjen je na mjesnom groblju u svom voljenom Posedarju.
Pjesmu ustupio udruzi UHD91: Jure Baraba, sin pokojnog Nedjeljka Barabe.
Zahvaljujemo obitelji Baraba na ustupljenoj pjesmi, a istu objavljujemo na godišnjicu smrti autora pjesme, narednika HV-a Nedjeljka Barabe.