Studeni je mjesec kada Hrvatska odaje počast žrtvama četničkih pokolja u Vukovaru i Škabrnji. Na isti dan, 18. Studenog 1991. godine četnici su napravila dva nezapamćena masakra na dva različita kraja Hrvatske. Nakon tromjesečne opsade grada, četničke horde ušle su u razoreni Vukovar i krvava tragedija tek tada počinje…  U isto vrijeme, na drugom kraju Ranjene Naše, započinje krvavi pir četničkih koljača u Škabrnji…. I opet i za jedno i za drugo nitko nije kriv. I opet četnički zločini ostaju nekažnjeni, povijest se ponavlja.

Ruže Hrvatske

Kao što smo i najavili, ovaj tjedan posvetili smo žrtvama Vukovara i Škabrnje ali i svim onima „malim“ herojima koji su za Hrvatsku sve dali a danas ih se nitko i ne sjeća. Među takve svakako treba uvrstiti sve žene koje su na bilo koji način dale svoj doprinos u obrani Hrvatske, bilo puškom u ruci ili na neki drugi način. Upravo zbog toga, u ponedjeljak 15.11. krenuli smo u ZG kako bi smo sudjelovali na tribini za potporu našim generalima u Haagu. U sklopu tribine prikazan je i dokumentarni film  o ženama u Domovinskom ratu „Ruže Hrvatske“ a i sa Tribine su poslana dva pisma, jedno pismo potpore generalima u Haagu i drugo, prosvjedno pismo haaškom Tribunalu.

Tribini se nakon prikazanog filma "Ruže hrvatske" obratio Željko Sačić koji je izrazio veliko nezadovoljstvo i ogorčenje progonima  i optužbama protiv hrvatskih branitelja. Istaknuo je nedavni primjer u Bjelovaru i Pakracu. Prisutnima se obratila i pjevačica Tereza Kesovija pitajući se gdje su predstavnici službene vlasti i mediji. Nakon toga, potaknuta prisustvom  mnogih branitelja - otpjevala je pjesmu "Ljudi".

Mnogim prisutnim ženama koje su na bilo koji način doprinosile u obrani Domovine, bilo pisanjem apela, pomaganjem ranjenicima, ili sudjelujući u obrani na prvim crtanja bojišnice, predane su crvene ruže u znak zahvalnosti i pažnje. Među uzvanicima je bila Đurđa Šušak, supruga Gojka Šuška. Njoj je predana ruža za suprugu Ante Gotovine, Dunju Gotovinu kao znak solidarnosti i podrške. Nakon projekcije, autorica filma gdja Shenida  Bilalli objasnila je što ju je motiviralo na snimanje ovog dokuemntarnog filma. Sve prisutne u dvorani ajko je dirnula ispovijest novinarke Višnje Kamenski. Teško se prisjećajući tih dana pokušala je opisati te dane…

Odlična Tribina sa koje je poslana poruka haaškom Sudu, našim generalima u Haagu i odano priznanje svim ženama u Domovinskom ratu.

 

Rijeka za Vukovar

Ovaj tužni tjedan nastavljen je u utorak 16.studenog 2010.g. u Rijeci gdje se u organizacii 128.brg. HV-a odžala tribina na kojoj su gostovali vukovarski branitelji. Tribina je održana u 1. Hrvatskkoj gimnaziji na Sušaku a prisustvoali su učenici gimnazije i gosti. U gimnazijskoj dvorani okuplio se nekoliko stotina gostiju koji su nakon tribine, unatoč jakoj kiši, krenuli sa Sušaka prema Delti i mostu hrvatskih branitelja. U isto vrijeme, druga kolona predvođena navijačkom skupinom Armada krenula je iz Vukovarske ulice te sa na mostu hrvatskih branitelja spojila s kolonom koja je stizala iz pravca Sušaka. Fascinantan prizor tisuća ljudi sa svijećama u rukama… Rijeka je na dostojanstven način odala počast žrtvama Vukovara, i zato joj jedno veliko HVALA.

 

Škabrnja i zadarsko zaleđe

18.11.2010. stigli smo u Škabrnju. Nakon 19 godina u Škabrnji više i nema fizičkih tragova razaranja, ali oni duševni tragovi rata nikada neće biti izbrisani. Unatoč svemu, škabrnjani marljivo izgrađuju svoje selo i žive dalje na ovim prostorima. Protokol obilježavanja škabrnjske tragedije je kasnio jer su svoj dolazak najavili predsjednik Josipović i premijerka Kosor. Škabrnjani su bili nezadovoljni jer se sve moralo prilagoditi visokim političkim dužnosnicima, ali tko ih pita… Političari ionako uvijek moraju sebi istaknuti.

Posjetili smo neke drage ljude iz Škabrnje i naše članove, obišli smo s njima spomen obilježja ubijenim škabrnjiskim civilima, zatim mjesto masovne gorbnice, spomen oblijlježje poginulim škabrnjskim braniteljima… Pored škabrnjske crkve bile su poredane crne vreće s imenima žrtava koje upozoravaju da za ovu strašnu tragediju još uvijek NITKO nije odgovarao…

Pod dojmom ovog herojskog mjesta krenuli smo dalje na put preko Smilčića, Islama Grčkog i Latinskog do Kašića. U Kašiću smo se zaustavili pored spomenika 27-orici pripadnika 3.gbr. koji su na tom mjestu poginuli. Zatim do Posedarja i spomen obilježja poginulim pripadnicima Tigrova. Preko puta ceste spomenik je poginulom pripadniku izviđača 4. gbr.

Tužan je ovo tjedan za Hrvatsku a osjećaji se izmjenjuju. Od tuge i bola zbog ovih strašnih zločina koji su se dogodili hrvatskom narodu pa do ponosa i prkosa jer unatoč četničkim pokoljima Hrvati su i dalje svoji na svome.

Portal UHD91